Petak, Jul 26, 2013
Paraziti
... a mi, jadni, mali, i neupuceni srednjoskolci od pre par godina, imali smo tek dvolitre i devojcice koje su bile zaljubljene u nas zbog nas. Sramotno. Nismo vozili Mercedese sa aluminijumskim felnama jer smo, igrom slucaja, imali samo roditelje, bez ikakve zelje da ulazu u nas vise od ljubavi i 200 dinara dzeparca koji smo trosili na plavi Memfis, recimo. Dakle, mi takvi, nismo imali nikakve sanse da za instasram i tajmslajm budemo uslikani u nekoj eminentnoj kafani ''Dva i po burenceta'' sa tatinom crvenom novcanicom na celu violiniste romske nacionalne manjine. Kakva steta! Nas su, bre, na maturu vozili ocevi, zamislite tu neprijatnost. Za punoletstvo se ne bi ni setili da trazimo motor od par hiljada kubika, a na letovanja smo, uglavnom, isli porodicno. Dosadno, znam. Preko raspusta smo radili u kladionici ili kaficu, glupaci. Koliko bi samo fino bilo da nismo mrdnuli dupetom, sem kad trosarimo ocev novac koji zaradjuje grbaveci se od sedam do tri. Jos to onako ozvanicimo i podelimo GPS-om. Nama bi mozda bilo isprazno i neprihvatljivo da se razmahujemo stvarima koje nicim sem cinom rodjenja nismo zasluzili. Radije smo trosili tatine zivce nego tatine pare. Utopisti... Ali to je tako, neko vremenom postane domacin, a neko trazi domacina... Jebeni paraziti.
zanimljivo, verovatnocu da nastavim sa citanjem, ali gledaj neka budu malo duzi :) i nekako mi je tesko za citanje kad je tekst ovoliko sirok :D hocu da kazem da bi estetski lepse izgledalo kad bi blog bio malo uzi
pozdrav, keep up the good work
..
Twitter place za tobom :P
ne znam kako da napravim da mi tekst bude uzi, znam kako da napravim da bude duzi :) nastavi da citas, bice mi drago...
A ne znam da li je to u vezi twittera dobro, ali placem i ja za njim :)
Udjes u opcije -> Template -> Narandzasto dugme "Customize" -> Adjust widths i tu vidi imas da podesis sirinu postova.
Pozdrav i pomno te pratimo :)
Ja sam blago retardiran za ovo, a svakako i nemam neke opcije :) Raduje me sto pratite, ovo sam najvise otvorio da bih kanalisao svoj sarkazam, jer je sve manje ljudi sa kojima pricam iole normalno. Hvala.
Uvek sam imao dobar dzeparac, na letovanje sam isao sa drugovima. Dobijao sam poklone na kraju skolske godine jer sam bio odlican djak. Generalno devojke misle o meni da sam sladak i pametan (one sa kojima sam bio i pricao). Imam jos mnogo drugova koji su imali zivot slican mom. Danas smo svi zavrsili fakultete, magistrirali i sl. Radimo imamo svoj dinar i doprinosimo istim tim roditeljima koji su u nas ulagali. Dok prodjem ulicom gledam iste one likove koji su nekad pili pivo na klupama isto to i danas rade. Nista od njih, niti imaju neki zivotni cilj niti ambiciju, niti su mrdnuli dupetom ili mozgom da sebi obezbede nesto. I tako cekaju da im padne sa neba..U koga ces ulagati ako ne u svoju decu? I zasto se kaze zivimo za svoju decu..Poenta je kanalisati to ulaganje u pravom smeru, vaspitati, izgraditi odredjeni sistem vrednosti kod dece i naravno sve to pratiti dok ne postanu svoji ljudi.
Ekstra, drago mi je zbog tebe, zaista.
Ma ja sam nebitan, samo hocu da kazem da generalizovanje nikada nije dobra stvar. Shvati kao dobronamernu kritiku i nastavi da pises. Pozdrav
Ma naravno, generalizovanje nikad ništa dobro nije donelo. Samo mi današnje generacije ne daju drugog izbora. To i moje prenaglašeno karikiranje- i desi se ovo. Ali, razumeo sam šta si hteo da kažeš. Hvala, nadam se da ćeš nastaviti da čitaš.
I da, malo je smesno sto ljudi previde da sam ja pisao o srednjoskolskim danima:) Ja i dalje volim da posedim na klupici i da lupim poneku glupost, ali kao sto rekoh, zaposljen sam, pisem i sviram, carpe diem je uvek:) Ne budite kratkovidi, moji divni susedi i sugradjani :)
E ali bilo je dobro, i u školskom, i kod 028, i na žardinjerama, i dovoljna je bila borovnica u "Šaru". Sasvim dovoljno. Imali smo osmeh, pisanje i muziku. Dobro ti je ovo mesto.
A stvarno jeste, srednjoskolske dane mozda nisam pamtio po novcu, ali po zdravom zezanju- jesam. a hvala, pisem eto o tome sta mi smeta, ali vidis da nekim ljudima smeta ono sto mi smeta :)) mada dobro je i to, odmah pocnu da komentarisu moj zivot iako nikog nisam pomenuo :) Jel pises ti jos? Daj link:)
Boli te...
Piši sve. Boli te d... uvo. Svako će shvatiti na način na koji njemu/njoj odgovara i pokušati sebe da opravda. Meni je više pun kufer ljudi koji ne govore i ne pišu ništa, samo da se ne bi nekome zamerili.
Ne pišem. Osećam da nemam više šta da kažem, ali ako se promeni bićeš obavešten. No, volim da čitam. Nastavi. Piši svoju priču i gledaj da budeš ovakav. Rekoh ti već jednom, mislim da ti ova oštrina najbolje stoji.
Da, zezanje je bilo zdravo. Dan danas odem na jedan krov na Voždovcu (samo sada ponesem i flašu vina) čisto da se setim tih dana, jer u KM više nije to-to. Nemam gde.
nije... Ja ponekad odem kod faxa ovde, vrati me u neke dane kad nije bilo toliko...svega. Ali ni tu vise nije isto, menjaju se ljudi. A ovaj blog sam poceo da pisem da bih nekako komunicirao sa ljudima koji nisu zasluzili sarkazam... Poceo sam da ne odvajam. I trudim se da pisem o ono sto iole normalnom coveku smeta... Da se ne lazemo, ja sam hodajuca mana ali je ovo tako olaksavajuce :))
Hm... da. Taj fazon. Stigle godine i novo vreme.
Jeste olakšavajuće. Ja sam pisanje, svojevremeno, doživljavala kao katarzu. Onda je postalo samo sebi svrha i počelo je više da me zanima šta će ljudima da se svidi, nego šta ja hoću da kažem. Tad sam okačila tastaturu o klin, jer su mi motivi bili pogrešni.
Gledaj, ako možeš, da to izbegneš i pričaj svoju priču. Bez kompromisa. :)
sarkazamak
Pokušavam. Mada je stvarno teško ponekad. Svi očekuju da čitaju samo o finim stvarima. A to ne ide tako. :-) ali često mi se desi da razmišljam da li ću nekom ići uz dlaku.
U srednjoskolskim danima trositi novac na plavi Memphis i pivo od dva litra jednako je pogubno kao lepiti 1000 dinara pevacima u kafani. Ni od jednih ni od drugih nikad ljudi. Praksa to pokazuje!
Odlično napisan tekst...uživala sam čitajući.
sarkazamak
Dusane, neka si mi rekao:) AnaM hvala ti!